Vrednovanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda prema sastavnicama vrednovanja predmeta Hrvatski jezik

 

NAZIV PREDMETA: Hrvatski jezik
VRSTA ŠKOLSKOG PROGRAMA I BROJ NASTAVNIH SATI Opća gimnazija, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje

Prirodoslovno- matematička gimnazija, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje

Upravni referent, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje

Komercijalist, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje

Tehničar za elektroniku, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje

Elektromehaničar, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje

 

 PREDMETNA PODRUČJA I NJIHOV OPIS Predmetno područje hrvatski jezik i komunikacija temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskoga jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja koje omogućuju stjecanje komunikacijske jezične kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku.

Predmetno područje obuhvaća stjecanje:

– jezične, uporabne, strategijske i društvenojezične kompetencije

– vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama

– komunikacijskih strategija radi razumijevanja i stvaranja teksta na temelju prije stečenoga znanja i učenja

– sposobnosti pomnoga čitanja obavijesnih i književnih tekstova, sposobnosti analize i interpretacije teksta te razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva

– kompetencije stvaranja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova

– svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.

 

Predmetno područje književnost i stvaralaštvo temelji se na razumijevanju književnosti kao umjetnosti riječi i osobite uporabe jezika. Književni je tekst umjetnička i društvena tvorevina koja ima osobnu, nacionalnu, kulturnu, društvenu i estetsku vrijednost. Kao stvaralačka jezična djelatnost, književnost je sastavni dio svakodnevnoga života.

Predmetno područje obuhvaća:

– razumijevanje, interpretaciju i vrednovanje književnoga teksta radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva

– razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja

– stjecanje književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja te uvida u reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti radi razvoja stvaralačkoga i kritičkog mišljenja o književnome tekstu te proširivanja vlastitoga iskustva čitanja

– povezivanje jezičnih djelatnosti, aktivne uporabe rječnika i stečenoga znanja radi dubokoga i asocijativnog razumijevanja teksta

– potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka

– osobni i nacionalni identitet te razumijevanje općekulturnoga nasljeđa

– razvoj kreativne verbalne i neverbalne komunikacije

– stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.

 

Predmetno područje kultura i mediji temelji se na razumijevanju teksta u različitim društvenim, kulturnim i međukulturnim kontekstima. Predmetnim se područjem potiče razvoj znanja o sebi i drugima, uvažavanje različitih uvjerenja i vrijednosti te se omogućuje djelovanje u društvenoj zajednici.

Predmetno područje obuhvaća:

– kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje

– razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta

– poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.

 

SASTAVNICE VREDNOVANJA – hrvatski jezik i komunikacija

– književnost i stvaralaštvo

– kultura i mediji

 

PRISTUPI I OBLICI FORMATIVNOG I SUMATIVNOG VREDNOVANJA Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj i nastavnik – učenik i učenik – učenik) o procesima učenja te usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja. Motivira učenike na daljnji rad.

Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima, vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, predstavljanje učeničkih radova, uvid u učeničke mape (uvidom u učeničke uratke, prikupljane tijekom dužega razdoblja, prati se učenikov napredak), predstavljanje učeničkih projekata, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja (frontalno, individualno i suradničko).

 

Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve postavljene na početku nastavnoga procesa. Učenjem i poučavanjem učenike se usmjerava na ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja, vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.

Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, služenje popisima za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje, obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka, opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja, upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njegova ostvarivanja.

 

Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom.

Oblici su vrednovanja: usmene provjere, pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenog tipa; predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Provode se prema potrebi/planu i individualnoj procjeni učitelja i nastavnika.

 

ZAKLJUČNA PROCJENA Zaključna ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je pokazatelj učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja, vrijednosti i stavova. Svi su elementi vrednovanja jednako vrijedni pri određivanju zaključne ocjene. O podatcima o učenikovu postignuću i uradcima u predmetu, uloženome trudu, sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno, osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-obrazovne ishode.

 

 

 

Tablica za procjenjivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda prema sastavnicama vrednovanja predmeta Hrvatski jezik
Sastavnice vrednovanja s ishodima Razina usvojenosti odgojno – obrazovnoga ishoda pojedine sastavnice prema numeričkom pokazateljima
ODLIČNA VRLO DOBRA DOBRA DOVOLJNA NEDOVOLJNA
Hrvatski jezik i komunikacija

Učenik: komunicira i surađuje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama; poznaje i koristi komunikacijske strategije radi razumijevanja i stvaranja; pomno čita obavijesne i književne tekstove; analizira i interpretira tekst te razumije kontekst i značenjske slojeve; stvara tekstove različitih vrsta i funkcionalnih stilova; svjesno izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.

 

– samostalno, potpuno, točno, redovito, prema poznatim i nepoznatim obrascima

 

 

 

 

 

 

– ostvaruje postotak riješenosti od 89 do 100%

 

 

 

 

 

 

– samostalno, uz manje pogreške i nedostatke, prema poznatim i nepoznatim obrascima

 

 

 

 

 

 

– ostvaruje postotak riješenosti od 76 do 88%

 

 

 

 

 

 

– djelomično samostalno, uz više pogrešaka i poteškoća na nepoznatim primjerima, dok na poznatim uzorcima to čini s lakoćom

 

 

 

– ostvaruje postotak riješenosti od 63 do 75%

 

 

 

 

 

 

– u manjoj mjeri, uz značajnu pomoć, s više nedostataka i pogrešaka na poznatim uzorcima, dok se na nepoznatima uopće ne snalazi

 

 

– ostvaruje postotak riješenosti od 50 do 62%

 

 

 

 

 

 

– početnički, s neprihvatljivim nedostatcima

 

 

 

 

 

 

 

 

 

– ostvaruje postotak riješenosti ispod 50%

Književnost i stvaralaštvo

Učenik: razumije, interpretira i vrednuje književni tekst radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva; razumije stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja; posjeduje i rabi književnoteorijska i književnopovijesna znanja; ima uvid u reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti te tako razvija stvaralačko i kritičko mišljenja o književnome tekstu te proširuje vlastita iskustva čitanja; povezuje jezične djelatnosti, aktivnu uporabu rječnika i stečeno znanje radi dubokoga i asocijativnog razumijevanja teksta; ima potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka; stječe osobni i nacionalni identitet te razumije općekulturno nasljeđe; kreativno verbalno i neverbalno komunicira; potaknut različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta stvaralački se izražava.

Kultura i mediji

Učenik: se kritički odnosi prema medijskim porukama, razumije utjecaj medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca, stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje; razumije kulturu s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulturu u odnosu na popularnu kulturu i kulturu u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta; je svjestan jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.