NAZIV PREDMETA: | Hrvatski jezik |
VRSTA ŠKOLSKOG PROGRAMA I BROJ NASTAVNIH SATI | Opća gimnazija, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje
Prirodoslovno- matematička gimnazija, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje Upravni referent, 4 sata tjedno; 140/128 godišnje Komercijalist, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje Tehničar za elektroniku, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje Elektromehaničar, 3 sata tjedno; 105/96 godišnje
|
PREDMETNA PODRUČJA I NJIHOV OPIS | Predmetno područje hrvatski jezik i komunikacija temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskoga jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja koje omogućuju stjecanje komunikacijske jezične kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku.
Predmetno područje obuhvaća stjecanje: – jezične, uporabne, strategijske i društvenojezične kompetencije – vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama – komunikacijskih strategija radi razumijevanja i stvaranja teksta na temelju prije stečenoga znanja i učenja – sposobnosti pomnoga čitanja obavijesnih i književnih tekstova, sposobnosti analize i interpretacije teksta te razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva – kompetencije stvaranja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova – svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.
|
Predmetno područje književnost i stvaralaštvo temelji se na razumijevanju književnosti kao umjetnosti riječi i osobite uporabe jezika. Književni je tekst umjetnička i društvena tvorevina koja ima osobnu, nacionalnu, kulturnu, društvenu i estetsku vrijednost. Kao stvaralačka jezična djelatnost, književnost je sastavni dio svakodnevnoga života.
Predmetno područje obuhvaća: – razumijevanje, interpretaciju i vrednovanje književnoga teksta radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva – razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja – stjecanje književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja te uvida u reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti radi razvoja stvaralačkoga i kritičkog mišljenja o književnome tekstu te proširivanja vlastitoga iskustva čitanja – povezivanje jezičnih djelatnosti, aktivne uporabe rječnika i stečenoga znanja radi dubokoga i asocijativnog razumijevanja teksta – potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka – osobni i nacionalni identitet te razumijevanje općekulturnoga nasljeđa – razvoj kreativne verbalne i neverbalne komunikacije – stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
|
|
Predmetno područje kultura i mediji temelji se na razumijevanju teksta u različitim društvenim, kulturnim i međukulturnim kontekstima. Predmetnim se područjem potiče razvoj znanja o sebi i drugima, uvažavanje različitih uvjerenja i vrijednosti te se omogućuje djelovanje u društvenoj zajednici.
Predmetno područje obuhvaća: – kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje – razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta – poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.
|
|
SASTAVNICE VREDNOVANJA | – hrvatski jezik i komunikacija
– književnost i stvaralaštvo – kultura i mediji
|
PRISTUPI I OBLICI FORMATIVNOG I SUMATIVNOG VREDNOVANJA | Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj i nastavnik – učenik i učenik – učenik) o procesima učenja te usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja. Motivira učenike na daljnji rad.
Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima, vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, predstavljanje učeničkih radova, uvid u učeničke mape (uvidom u učeničke uratke, prikupljane tijekom dužega razdoblja, prati se učenikov napredak), predstavljanje učeničkih projekata, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja (frontalno, individualno i suradničko).
|
Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve postavljene na početku nastavnoga procesa. Učenjem i poučavanjem učenike se usmjerava na ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja, vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, služenje popisima za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje, obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka, opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja, upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njegova ostvarivanja.
|
|
Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom.
Oblici su vrednovanja: usmene provjere, pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenog tipa; predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Provode se prema potrebi/planu i individualnoj procjeni učitelja i nastavnika.
|
|
ZAKLJUČNA PROCJENA | Zaključna ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je pokazatelj učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja, vrijednosti i stavova. Svi su elementi vrednovanja jednako vrijedni pri određivanju zaključne ocjene. O podatcima o učenikovu postignuću i uradcima u predmetu, uloženome trudu, sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno, osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-obrazovne ishode.
|
Tablica za procjenjivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda prema sastavnicama vrednovanja predmeta Hrvatski jezik | |||||
Sastavnice vrednovanja s ishodima | Razina usvojenosti odgojno – obrazovnoga ishoda pojedine sastavnice prema numeričkom pokazateljima | ||||
ODLIČNA | VRLO DOBRA | DOBRA | DOVOLJNA | NEDOVOLJNA | |
Hrvatski jezik i komunikacija
Učenik: komunicira i surađuje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama; poznaje i koristi komunikacijske strategije radi razumijevanja i stvaranja; pomno čita obavijesne i književne tekstove; analizira i interpretira tekst te razumije kontekst i značenjske slojeve; stvara tekstove različitih vrsta i funkcionalnih stilova; svjesno izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice. |
– samostalno, potpuno, točno, redovito, prema poznatim i nepoznatim obrascima
– ostvaruje postotak riješenosti od 89 do 100% |
– samostalno, uz manje pogreške i nedostatke, prema poznatim i nepoznatim obrascima
– ostvaruje postotak riješenosti od 76 do 88% |
– djelomično samostalno, uz više pogrešaka i poteškoća na nepoznatim primjerima, dok na poznatim uzorcima to čini s lakoćom
– ostvaruje postotak riješenosti od 63 do 75% |
– u manjoj mjeri, uz značajnu pomoć, s više nedostataka i pogrešaka na poznatim uzorcima, dok se na nepoznatima uopće ne snalazi
– ostvaruje postotak riješenosti od 50 do 62% |
– početnički, s neprihvatljivim nedostatcima
– ostvaruje postotak riješenosti ispod 50% |
Književnost i stvaralaštvo
Učenik: razumije, interpretira i vrednuje književni tekst radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva; razumije stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja; posjeduje i rabi književnoteorijska i književnopovijesna znanja; ima uvid u reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti te tako razvija stvaralačko i kritičko mišljenja o književnome tekstu te proširuje vlastita iskustva čitanja; povezuje jezične djelatnosti, aktivnu uporabu rječnika i stečeno znanje radi dubokoga i asocijativnog razumijevanja teksta; ima potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka; stječe osobni i nacionalni identitet te razumije općekulturno nasljeđe; kreativno verbalno i neverbalno komunicira; potaknut različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta stvaralački se izražava. |
|||||
Kultura i mediji
Učenik: se kritički odnosi prema medijskim porukama, razumije utjecaj medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca, stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje; razumije kulturu s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulturu u odnosu na popularnu kulturu i kulturu u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta; je svjestan jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.
|