Povijest

Taj događaj bio je krupan i značajan uspjeh u borbi za očuvanje nacionalnog identiteta hrvatskog življa u Istri, za njegov jači društveni, kulturni, gospodarski i svekoliki napredak. Pazin je bio tradicionalno bio jako središte srednjeg školstva. Godine 1836. ufranjevačkom samostanu je osnovana niža gimnazija na njemačkom jeziku, koja 1873. prerasta u Veliku gimnaziju pod nazivom Staats-Obergymnasium zu Mitterburg.

Istarskim Hrvatima u to su vrijeme nedostajali školovani kadrovi koji bi nosili borbu za ostvarivanje svoje nacionalne i političke emancipacije. Osim opismenjavanja ljudi pokazivala se osobita potreba za srednjoškolskim obrazovanjem na materinjem jeziku. Za otvarenje gimnazije provedene su brojne akcije i apeli, od kojih je najsnažniji bio odjek proglasa Hrvatskom narodu po Istri i otocih, koji su u to vrijeme potpisali mnogi mladi studenti kao Laginja, Kumičić, Štanger, Rabar i dr. Do ostvarenja njegova apela došlo je 25 godina kasnije, kada su u državni proračun za 1899. godinu uneseni i troškovi za hrvatsku gimnaziju u Pazinu. To nije odgovaralo talijanima u Istri, pa je bio podnesen protest sa strane talijanskih vlasti u Istri protiv takve škole u Pazinu. Zemaljski je sabor u Poreču donio odluku da u Pazinu, uz Hrvate, drugu gimnaziju otvore i Talijani. Tako je 1899. g. Pazin dobio i drugu gimnaziju pod nazivom Ginnasio reale e Scuola reale superiore provinciale in Pisino. Istarski hrvati nazivali su je “prkos gimnazijom”.

Hrvatska gimnazija u Pazinu bila je smještena u dvokatnoj zgradi na Buraju, nedaleko od Franjevačkog samostana. Prvi ravnatelj gimnazije bio je Fran Matejčić, dotadašnji profesor u Kopru, i nekadašnji učenik njemačke gimnazije u Pazinu, a za prve profesore bili su imenovani Josip Jošt i Josip Roža. Za upis se prijavilo 128 kandidata, od kojih je 101 primljen, pa je 16. rujna 1899. otvoren prvi razred u prvoj istarskoj hrvatskoj gimnaziji. Kao prva i tada jedina takva škola za cijelu Istru, Kvarnerske otoke, te dio Slovenskog primorja, na školovanje je primala djecu iz svih tih krajeva.

Stara hrvatska gimnazija u Pazinu djelovala je do 1918. g., kada je nakon talijanske okupacije Istre zatvorena. Do tada je izvela 12 naraštaja maturanata. U Gimnaziji su kao profesori djelovali pjesnik Vladimir Nazor, slikar i glazbeni pedagog Saša Šantel, Franjo Novljan, Franjo Doroghy, Ivan Pregelj i drugi, koji su ostali ubilježeni ne samo u životu ne samo Pazina, već i u našem kulturnom i javnom životu uopće

Među učenicima te škole spomenimo tek nekolicinu kasnije znamenitih pojedinaca, u različitim oblastima – Miju Mirkovića (Matu Balotu), Božu Milanovića, Antuna Motiku, Otokara Keršovanija, Angela Cerkve, Bogdana Cerovca i druge.

Mnogostruki razvitak društvenog života u Pazinu bio je nagloprekinut nakon talijanske okupacije Istre 1918. g. Veći broj ljudi iz Pazina i okolice morao je, sklanjajući se pred fašističkim terorom, emigrirati, a mnogi su bili zatvarani, konfinirani i zlostavljani. U naredna dva desetljeća u Pazinu je djelovala samo gimnazija s nastavom na talijanskom jeziku, nastavljajući tradiciju nekadašnje prkos gimnazije. Učenici hrvatske gimnazije nastavljaju školovanje u Karlovcu, Zagrebu, Sušaku, Krku i drugim gradovima. Nakon prvog svjetskog rata u Karlovcu je otvoren Internat za smještaj emigranata iz Istre, Rijeke i Sušaka. Kada su se sušački učenici vratili kućama, Istrani su se priključili karlovačkoj Gimnaziji i tu se školovali do 1925 godine. Nakon 1925. istarski emigranti se uglavnom školuju u Zagrebu, te u Krku, ali i u mnogim drugim mjestima.

Nakon završetka drugog svjetskog rata, od 1945. godine, hrvatskagimnazija nastavlja s radom u obnovljenoj zgradi na Buraju. Već 1946. preseljena je u zgradu današnjeg poglavarstva Grada Pazina, a zgrada na Buraju dodjeljena je đačkom domu u kojem su bili smješteni gotovo svi učenici Gimnazije. U toj zgradi škola je pod nazivom Hrvatska realna gimnazija u Pazinu djelovala do 1949., kada se preselila u novu, koju je izgradilo tadašnje Ministarstvo prosvjete Narodne Republike Hrvatske kao svojevrstan dug prema Istri.

Kako do njezina zatvaranja 1918., tako i od 1945. godine na ovamo, Hrvatska realna gimnazija u Pazinu, Gimnazija “Otokar Keršovani” kasnije Srednjoškolski centar, pa Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja, Srednja škola Jurja Dobrile i Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, te njihovi profesori i učenici, nadahnjujući se najboljim tradicijama stare Hrvatske gimnazije, uporno su nastojali graditi ugled i prestiž solidne školske ustanove, čime ne ostvaruje samo plodotvoran kontinuitet u odnosu na Gimnaziju, već daje zapažen doprinos svekolikom aktualnom i budućem društvenom, duhovnom i kulturnom razvoju Pazina, Pazinštine, Istre i Republike Hrvatske.
Škola ima tradicionalno vrlo razvijenu kulturnu i javnu djelatnost tako da možemo reći da u gradu Pazinu nema ni jedne značajnije priredbe, odnosno manifestacije u kojoj naši učenici nisu dali svoj doprinos bilo kao voditelji programa, bilo kao recitatori, glumci, pjevači, plesači i sl. Učenici Škole redovito sudjeluju na natjecanjima u okviru Pokreta “Znanost mladima” i u Hrvatskim školskim susretima LIDRANO. Na natjecanjima su do sada postigli vrlo zapažene rezultate.
U Školi se od 1996. godine ostvaruje krovni projekt Naš put prema kvalitetnoj školi temeljen na postavkama Teorije izbora, autora dr. Williama Glassera, američkog, svjetski poznatog psihijatra. U okviru krovnog projekta u Školi se realizira nekoliko potprojekata – Susreti škola, Na naš način, Eko moja Škola, Mladi poduzetnik, Škola demokaracije… koji omogućuju učenicima da izraze svoje kreativne potencijale ali i pridonose stvaranju osobnosti ustanove.
Od 1996. godine realizira se u školi projekt pod nazivom Susreti škola. Uspostavljena je suradnja i održavaju se susreti s učenicima, nastavnicima i roditeljima Geschwister Scholl Gymnasium iz Marla (Njemačka), Privatne slavističke gimnazije iz Bratislave (Súkromné slovanské gymnázium) i Elektrotehniško-računalniškom strokovnom šolom in gimnazijom iz Ljubljane.
Od 2001. godine u Školi se realizira projekt Na naš način u okviru kojeg učenici Škole preuzimaju ulogu svojih profesora, ali i ravnatelja, pedagoga, tajnika, sve do kućnih majstora i čistačica.
Škola je dobitnica Ministrova priznanja za 2002. godinu – za uspješan, kvalitetan i kreativan rad, od 2006. ima status Glasserove kvalitetne škole, prve takve srednje škole u Europi, a od svibnja 2013. zlatni, trajni statusa Međunarodne Eko-škole. Škola je uključena u UNESCO-ov projekt SEMEP, u program GLOBE, te u projekt Škola demokracije.

Uz prigodni program 8. rujna 2014. svečano je otvorena nova Školsko-gradska sportska dvorana.  Cjelokupna investicija vrijedna je preko 38 milijuna kuna, od čega Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije sufinancira 9.890.000,00 kuna nepovratno, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 1.999.000,00 kuna, također nepovratno. Preostali iznos osiguran je putem dugoročnog kredita kojeg će otplaćivati Grad Pazin i Istarska županija.