Drugi razredi na terenskoj nastavi u Akvileji

Objavljeno: 4. studenoga 2022. u kategoriji:

Učenici

Jesensko je sunce pičilo te srijede, a pičili smo i mi dvama autobusima u rimsku Akvileju. A mi smo 2.a, 2.b. i 2.c razred gimnazijskih odjeljenja. Vodile su nas profesorice Eva Bulić, Katarina Brajdić Divšić i Barbara Širol Aleksić. Nije daleko ta divna Akvileja, nekih tri sata vožnje. Nastala je 181. g. pr. Kr. najprije kao rimski castrum, vojni logor, a potom i grad, danas živo arheološko nalazište. Razni se vremenski slojevi naziru oko središnjeg dijela grada, bazilike. Podni mozaici mahom sakralnih motiva, freske rimskih domusa, oslikana apsida kojoj glavne motive čine sveci i donatori bazilike poput patrijarha Poponea (11. stoljeće). Uslijedilo je silaženje u Kriptu fresaka, potom Criptu degli scavi, odnosno kriptu iskopina oko zvonika koja čuva tragove iz 4. stoljeća. Napuštamo baziliku kako bismo prošetali Akvilejom u potrazi za ostacima rimskog Foruma, središta rimskog političkog i društvenog života, zatim ostacima iznimno važne antičke luke nastale na rijeci Natisone, pogledali smo čuveno rimsko rezidencijalno naselje bogato mozaicima, a teško je bilo ne zamijetiti groblje talijanskih vojnika palih u Prvom svjetskom ratu. Povijest zna biti gruba, a dokaz tome je nastavak našeg terenskog rada. Posjetili smo Risieru di San Sabba, nekada tršćanski koncentracijski logor nastao u bivšoj tvornici za preradu riže. Otvoren je 1943. godine nakon kapitulacije Italije, a za eliminaciju i mučenje svih onih koji se nisu slagali s nacističkim režimom. Neki mučni osjećaj se nadvio nad nama, poput visokih zidova od opeke koji okružuju to nesretno mjesto. Mnogi Istrijani optuženi za partizansku djelatnost odvedeni su u Risieru; mnogi Židovi ostavili su svoje živote u krematoriju logora. U tišini odlazimo iz Trsta u vjeri kako se takvi zločini neće ponoviti.