Dan učitelja u Pazinu – svečanost u čast prosvjetarskom pozivu
Jučer, 2. listopada, u pazinskom je Spomen domu, u dvorani Istra, svečano obilježen Svjetski dan učitelja. Svjetski dan učitelja međunarodni je dan koji se obilježava 5. listopada svake godine, od 1994. godine na inicijativu UNESCO-a i Međunarodne organizacije rada.
Cijelu su svečanost vodile naše učenice: Karla Matković, učenica 4.a razreda i Paola Tomašić, učenica 4.c razreda. Učenica 3.c razreda razreda, Leana Rade, upriličila je svečanost recitacijom i pjesmom. Pripremale su ih profesorice Tatjana Savić i Marica Ursić.
U središtu događanja bili su odgajatelji i nastavnici svih odgojno-obrazovnih ustanova na području grada Pazina: Dječjeg vrtića Olga Ban Pazin, Osnovne škole Vladimira Nazora Pazin, Pazinskog kolegija te djelatnici naše škole, koji su ove godine proslavili važne obljetnice rada u prosvjeti.
U svečanom ozračju odana su priznanja i uručene nagrade sljedećim djelatnicima Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin:
10 godina rada u prosvjeti: Tina Gregorović Hlušička, Tina Juran, Sanja Prodan Vincan, Lovro Šverko i Antonio Kurilić
20 godina: Anika Ujčić
25 godina: Milan Červar, Tatjana Močibob, Tatjana Bratanović i Eva Bulić
30 godina: Melita Lukšić
40 godina: Marinka Burić
Poseban trenutak bio je govor naše najiskusnije kolegice Marinke Burić, koja se obratila u ime svih jubilaraca. Njezin topli i iskreni govor bio je podsjetnik na važnost i ljepotu učiteljskog poziva, na snagu zajedništva i na neprocjenjivu ulogu koju prosvjetni djelatnici imaju u oblikovanju budućnosti. Tekst prenosimo u cijelosti:
“Poštovana gradonačelnice i predstavnici upravnog odjela za društvene djelatnosti na području odgoja i obrazovanja te poštovani ravnatelji, kolegice i kolege,
u svim svojim promišljanjima, predviđanjima i planiranjima vlastite budućnosti, ove situacije nigdje nije bilo jer sam na današnji dan sebe uvijek vidjela u mirovini. Volim se našaliti da je digitalni sustav za izračun mirovine na mrežnim stranicama e-Građani poljuljao sve moje planove i da je to razlog zašto još radim i tzv. „idilu mirovine“ stavljam na čekanje. No, malo dublja introspekcija pokazuje kako je većinski razlog što sam sada ovdje zapravo ljubav prema svom poslu. Shvatila sam i to da je osjećaj zadovoljstva bivanja u svijetu rada jednak onom zadovoljnom bivanju u mirovini. Zapravo je sve to dio životne avanture pune izazova, a na nama je hoćemo li im dodijeliti pozitivan ili negativan predznak.
Iako posao s djecom i mladima donosi izazove, upravo je to prilika za transformiranje i razvoj naše vlastite osobnosti. Znanstveno je dokazano da rad s djecom povećava doživljaj radosti i vitalnosti, pridonosi očuvanju kognitivne fleksibilnosti i otpornosti, potiče na kreativno razmišljanje, donosi osjećaj smisla, emocionalne ispunjenosti i društvene povezanosti. No, za uživanje u ovim dobrobitima treba osvijestiti trenutak kad nas je obuzeo tipičan učiteljski demon „osobne priče“ ili „sindrom zbornice“: zamjeranje, okrivljavanje, ogovaranje, žaljenje, prigovaranje ili izgovaranje. Osjetiti silni stres, frustraciju i nepotrebni gubitak energije koje sami sebi takvim ponašanjem stvaramo.
Dovoljno je samo sjetiti se da mijenjati jedino možemo vlastitu percepciju i tako vlastitim zadovoljstvom lagano mijenjati cijeli sustav. Svojom kreativnošću izlaziti iz okvira uobičajenog i tako pobjeđivati generacijski raskorak koji proporcionalno raste s našim godinama staža. Razvijanjem svoje i beskompromisnim prihvaćanjem tuđe autentičnosti nesebično i s ljubavlju dijeliti ono u čemu smo dobri. Sebi i drugima dozvoliti pogreške i iz njih nešto naučiti.
Kad te učiteljske demone neutraliziramo, onda smo u Sizifovom besmislenom guranju kamena uzbrdo i neminovnom kotrljanju nizbrdo pronašli smisao, ugodu i užitak. Gregor Samsa u nama više nije bespomoćni kukac već sretna i zadovoljna osoba. Ne čekamo Godota već postajemo sami svoj Godot. Ionescove su stolice pune i govornik na kraju naše radne drame apsurda nije nijem, on govori o smislu, svrsi, harmoniji, obilju, ljudskosti, životnim vrijednostima, ljubavi, novom ljepšem svijetu kojega svi zajedno gradimo.
Stoga, u ime svih prosvjetnih djelatnika zahvaljujem Gradu Pazinu na ovoj prigodnoj svečanosti i priznanju koje nije samo zahvala za naš rad, već i potvrda važnosti učiteljskog poziva – poziva koji nosi odgovornost oblikovanja budućnosti, poziva kojeg nikakva umjetna inteligencija ne može nadomjestiti jer ne posjeduje ljudsku kreativnost, maštu i inspiraciju.”
Atmosfera je bila izuzetno svečana, ispunjena zahvalnošću, poštovanjem i ponosom. Naši su prosvjetari još jednom pokazali da, osim što nesebično dijele znanje, čuvaju duh zajedništva i inspiracije u svakoj generaciji učenika.
Čestitamo svim jubilarcima i želimo im još mnogo uspješnih godina rada, entuzijazma i zadovoljstva u učionici!
*naslovna fotografija preuzeta je s web stranice Grada Pazina
