110. obljetnica đačkog lista Naprijed

 

Pročitajte nastavak feljtona o drugom i trećem godištu lista i pogledajte virtualnu izložbu na https://sites.google.com/view/virtualnaknjiznicagssjd/virtualna-izlo%C5%BEba-o-%C4%91a%C4%8Dkom-listu-naprijed

Ove godine naša Škola obilježava 110. obljetnicu od prvog sačuvanog broja školskih listova koji imaju dugu tradiciju. Povijest učeničkih školskih listova Pazinske gimnazije započinje vjerojatno s početkom rada ove škole 1899. godine o čemu svjedoče tekstovi, članci i knjige u kojima se spominju đačka društva i školski listovi koje obično izdaju takva društva. Tugomil Ujčić u knjizi „Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice“ pišući o đačkim društvima i časopisima kaže kako je između 1908. i 1910. među pazinskim đacima djelovalo tajno đačko društvo “Učka”. Od tog je društva 1910. nastalo javno đačko literarno-prosvjetno društvo “Naprijed”, koje je objavljivalo svoj  književni list “Naprijed” od 1910.-1914. s nekoliko brojeva godišnje. Bio je to prvi istarski omladinski list, i to vrlo dobar, piše Ujčić. U njemu su objavljivane pjesme, kritike, realističke i socijalne pripovijetke, osvrti i razni književni prilozi. Božo Milanović također na više mjesta spominje đačke listove govoreći o tome kako je skupina katolički orijentiranih đaka širila među učenicima đačke katoličke listove „Luč“ i „Krijes“, dok su liberalni đaci izdavali list „Naprijed“. Milanović osim „Naprijeda“ spominje i list „Daj naprijed“ nastao kao reakcija na časopis liberalne skupine, iako je bio uglavnom šaljivog karaktera. „Neko je vrijeme naša skupina tajno izdavala šaljivi đački list “Daj naprijed” s karikaturama iz đačkog života. Razmnožavali smo ga u mojem stanu na šapirografu u 30 primjeraka, a širili smo ga tako da smo ga neopazice stavljali drugim đacima pod klupu. Svi su ga đaci, dapače i profesori, čitali s izvanrednim zanimanjem. To je bio žarki mladenački polet i veselje, piše Milanović. Božo Milanović maturirao je u Pazinskoj gimnaziji 1910. godine tako da je časopis „Naprijed“, za kojeg Tugomil Ujčić navodi kako je počeo izlaziti 1910. godine, zasigurno izlazio i ranije. Taj nam je đački list posebno zanimljiv i zato što je prema navodima Mirka Uroševića u njemu na proljeće 1914. objavljena i Balotina pripovijest „Kaporal Grga“ koja spada u njegovo najranije razdoblje stvaranja te za koju Urošević tvrdi kako je nije uspio pronaći u Balotinoj ostavštini niti u Pazinu niti u arhivama. Navodi i kako je Balota u ovom listu počeo objavljivati na nagovor Angela Cerkvenika koji je tada bio u uredništvu lista „Naprijed“.

Balota se u knjizi „Stara pazinska gimnazija“ prisjeća autora i tekstova objavljenih u tom đačkom listu, zapisuje stihove onih pjesama kojih se fragmentarno sjeća, spominje autore i vrste objavljenih novela, te žali ako nije sačuvan niti jedan broj jer smatra kako je u njemu bilo nekoliko vrijednih umjetničkih pokušaja.

Na sreću, đački list Literarno-glazbenog đačkog društva u Pazinu „Naprijed“ sačuvan je u Muzeju grada Pazina, a tamo je dospio kao poklon Ante Flega iz Opatije knjižnici tadašnjeg Narodnog muzeja u Pazinu prigodom proslave njegove zlatne mature u Pazinu 1960. godine. Ante Flego, rodom iz Buzeta, maturirao je u Pazinskoj gimnaziji 1910. godine. Svi su sačuvani brojevi pisani tintom, crteži i ilustracije također su rukom crtani kao i naslovne stranice sva 24 broja objavljena kroz tri godišta od 1910. do 1912. godine. U prvom godištu kao glavni urednici pojavljuju se Ante Iveša (maturirao 1910.) i Ivan Kalčić (maturirao 1911.), a uz njih za svaki broj nalazimo imena učenika iz cenzorskog odbora i one koji su list umnožili. Đački list „Naprijed“ možemo nazvati književnim listom jer su osobito u prva dva godišta u njemu objavljivane uglavnom pjesme, novele ili pripovijetke na hrvatskom i slovenskom jeziku. U osam brojeva prvog godišta pjesme na slovenskom jeziku objavljuju Josip Lovretov (pravim imenom Josip Žerjav), Orlovsky, Vjekoslav Erjavec i Planinski, te se svi, osim Erjavca, potpisuju pseudonima što je izgleda bila praksa tadašnjih učenika škole.

Pjesme na hrvatskom jeziku objavili su Ivo Marin (pravim imenom Ivan Kalčić), R. Defranco, Žarko Tulić, B. Aretinski i autor najvećeg broja pjesama domoljubnog i ljubavnog karaktera Ante Flego. Od njegovih ljubavnih pjesama zanimljivi su soneti objavljeni u četvrtom i petom broju prvog godišta, te domoljubna pjesma „U slavu 25.g-ice bl. p. biskupa Jurja Dobrile“ napisana 1907. godine, objavljena u četvrtom broju prvog godišta. Flegova pjesma „Istri“ nastala 1905. godine pisana narodnim osmercem, pomalo nespretnoga stila u duhu budničarske poezije. U „Naprijedu“ su objavljivane narodne pjesme „Marice divojko…“, „Ki bi mi…“,te notni zapisi pjesme „Tiho, tiho… „F. Stanića, „Naprijed!“ Rud Defranca,  „Ljubici“ B. Sancina, što je razumljivo s obzirom na prirodu društva koje se osim literarnog bavilo i glazbenim stvaralaštvom.

Prozno stvaralaštvo može se okarakterizirati kao realističko s uglavnom socijalnim temama koje su obrađene u kraćim pričama ili u nastavcima kao pripovijesti i kraći romani. Priče i pripovijesti pišu dosta uspješno Franjo Gorski i Josip Lovretov koji svoju priču „Mučenik“ objavljuje u tri nastavka, zatim Ivo Marin, Ivan Zlovečera i N. Ružić. Kraći roman u 16 nastavaka objavljenim kroz dva godišta počevši od siječnja 1910. pa do osmog broja 1911. B. Aretinskog pod naslovom „Proteron-Hysteron“ predstavlja najopširnije i najvrednije učeničko prozno ostvarenje. Autor uspijeva napetom pričom pobuditi znatiželju kod čitatelja i održati njegovu pažnju iz nastavka u nastavak. Roman svojom pričom i stilom podsjeća na hrvatske realističke autore poput Augusta Šenou i Eugena Kumičića. Radnja romana zbiva se u izmišljenom Srce-gradu u koji dolazi mladi student prava Branimir N. i prilikom slučajnog susreta u crkvi zaljubljuje se u djevojku Olgu. Olga mu uzvraća osjećaje, ali se kao prepreka njihovoj ljubavi pojavljuje Talijan Lorenzo. Kovač Lorenzo rasrdio se zbog toga što mu Olga ne uzvraća ljubav pa poput Grge Čokolina u Šenoinu romanu Zlatarovo zlato, smišlja osvetu. Lorenzo plaća Guida koji se prerušen u gubavca, sakrivši bodež ispod mantila, potajice ušulja u Olgin stan i ubija je na užas majke i nesreću zaljubljenog Branimira. U priču su upleteni i drugi sporedni likovi: Olgina prijateljica Ljubica koja je zaljubljena u Olginog brata Oskara, Branimirova stanodavka i njezina obitelj. Opisi Branimirova psihološkog stanja oslikani kroz ljubavnu patnju, bol i konačno ljubavnu sreću vjerojatno su najuspjeliji dijelovi romana. Tehnika opisivanja i karakterizacija likova uglavnom je crno-bijela pa su tako Olga i Branimir pozitivni likovi, a Lorenzo i Guido naravno negativni likovi.

„Naprijed“ u drugom godištu izlazi u osam brojeva (glavni urednik svih brojeva je Josip Žerjav) s tekstovima u kojima također prevladava književna produkcija s nekoliko kritičkih tekstova Ljube Darinskog i samo jednim razmišljanjem na temu kako utrošiti slobodno vrijeme. Josipu Žerjavu u poetskim se tekstovima pridružuju Ivan Aničić i M. Ljević, a ponovno se objavljuje i narodno blago: pjesme Kad se duša s telom dili… i Majka i kći. Priče na slovenskom jeziku pišu Caranthanus i Janko Košomatov, a na hrvatskom jeziku Ivan Aničić i Ivan Žmak, te se ponovno pojavljuje socijalna tematika  (težak život na selu, žene koje se trude samostalno podizati djecu nakon smrti muža itd.). U drugom se godištu pojavljuju i tekstovi koje možemo odrediti kao prozne lirske zapise o primjerice prerano umrlom prijatelju Josipa Žerjava i istom temom koju piše Ivan Ivanović. Od notnih zapisa objavljuje se „Amor i Psyhe“ Josipa Brnobića.

U trećem godištu svog izlaženja „Naprijed“ postaje kvalitetom književnih tekstova sve lošiji, iako se pojavljuju nove rubrike poput „Svaštica“ u kojima čitamo i vijest kako je Ivan Meštrović, mladi hrvatski kipar, dobio prvu nagradu u kiparstvu na međunarodnoj izložbi u Rimu. Izlazi osam brojeva od kojih je u prvih šest glavni urednik Ivan Aničić, a sedmom i osmom broju Pavao Jurdana. Osim novih imena, suradnika lista koji se potpisuju kao Miloljub, Labudov, Viduškin i drugi zanimljiv je zapis govora dr. Matka Laginje prigodom proslave stogodišnjice rođenja narodnog velikana dr. Jurja Dobrile održanog u Tinjanu. Zapis je objavljen u dvobroju 5/6, trećeg godišta, a napravio ga je učenik Franjo Raner rodom iz Pule (maturirao 1912.) koji je prema vlastitim riječima pokušao što točnije zapisati Laginjine riječi. Treće se godišta izdvaja po vrlo lijepim likovnim rješenjima naslovnih stranica crtanih rukom za razliku od ranijih godišta kod kojih često naslovne stranice nemaju crteža, ali se zato oni pojavljuju kao ilustracije pojedinim tekstovima. Crteži uglavnom nisu potpisani osim u slučaju četvrtog broja trećeg godišta kada naslovnicu potpisuje Josip Brnobić.

Sva godišta „Naprijeda“ završavaju analizom rada društva objavljenima pod naslovom „Naš list“ u kojim se nalaze podaci o broju članova društva, predavanjima koje drže sami učenici, odnosno teme predavanja, tablice s podacima o broju učenika članova Društva po razredima i drugim podacima važnim za proučavanje povijesti Pazinske gimnazije. Na posljednjoj stranici uvezanih primjeraka „Naprijeda“ Ante Flego je zapisao: Tu fale dva lista, koje je prof. Zvonimir pl. Doroghy dao istrgnuti radi „cenzorskih“ razloga!.

Valja još na kraju reći kako bi bilo zanimljivo pratiti kako se đački list u naredna dva godišta, koja nažalost nisu pronađena, razvijao i kakvi su tekstovi prevladavali u njima. Sudeći po analizi brojeva koji su nam dostupni list je polako počeo gubiti isključivo književni karakter i poprimio je izgled pravog glasila ondašnjeg vremena koji je đake stare Pazinske gimnazije informirao o svim tadašnjim važnim događajima u njihovom bližoj okolici i drugim područjima Austro-Ugarske Monarhije.

Arhiva novosti